PRIČANJE
PRIČA
Sva djeca vole priče. Dijete koje ne voli ići u školu uživa u
slušanju priča. Priča potiče zanimanje, privlači pažnju, dopušta razvoj mašte i
usađuje vrijednosti bez napora i bez pružanja djetetovog otpora.
Učitelj bi trebao biti riznica priča. Trebalo bi obilato
koristiti priče kao najdjelotvornije sredstvo pri upućivanju djece u sve
ljudske vrijednosti.
Priče su od
davnina bile sredstvo prenošenja informacija iz generacije u generaciju.
Pričanje priča bio je, prije pojave knjiga, jedini način – odnosno glavni način
poučavanja i razvitka karaktera – VRIJEDNOST, HRABROST, POŠTENJE i druge
vrijednosti bile su utkane u priče i predstavljene djeci kao UZVIŠEN primjer.
UMIJEĆE
PRIČANJA PRIČA
Pričanje priča je bila GLAVNA zabava unutar obitelji. U tim trenucima
stvarana je atmosfera LJUBAVI I JEDINSTVA između starijih – pričaoca i mlađih –
slušaoca.
Vječno pitanje – KADA ZAPOČETI PRIČATI
PRIČE??
Dijete je
spremno za slušanje priče u trenutku kada je spremno razumjeti jezik. Zbog
uređene znatiželje, za početak pričanja priča nikad nije rano. Važnije pitanje je – KAKVE PRIČE PRIČATI??
Odabir priče
neka bude spontan – sve što pričamo djeci za njih je priča.
PRIMJER
JEDNOSTAVNE PRIČE:
Ovo je zečić. On je brz. Ima četiri noge,
mali repić i velike uši.
Prekriven je krznom. Mekan je. Voli
trčati. Jede mrkvu i zelje.
U odabiru
priče teško da ćemo pogriješiti ako slijedimo životnu dob i interes djeteta.
Potrebno je voditi računa i o spolu djeteta. DJEČACI uglavnom uživaju u vratolomnim pričama punim uzbuđenja te u
naučnoj fantastici. DJEVOJČICE su
oduševljene sretnim završetkom, vole nježne, romantične priče pune estetskih
kvaliteta.
Uputno je da
je učitelj upoznat sa socijalnim prilikama u kojima žive djeca, te s njihovim porijeklom.
UPUTA ZA
ODABIR PRIČA
Započinjemo s pričama koje su primjerene
djetetovo porijeklu i prilikama u kojima živi. Priče trebaju slijediti
djetetove sposobnosti shvaćanja i intelektualni razvoj. O djetetovoj dobi ovisi
dužina priče – mlađoj djeci pričamo jednostavne i kratke priče. Vrlo je važno
koje vrijednosti želimo da djeca spoznaju i usvoje iz priče. Priče pričamo
detaljno, upotrebljavamo puno riječi. Uz pozitivne vrijednosti, koje ističemo,
potrebno je da potičemo stvaralaštvo.
TEHNIKA
PRIČANJA PRIČA
Preporučljivo je da priču ne čitamo već
pričamo. Pričanje treba teći glatko u pravilnom slijedu bez ispuštanja važnih
događaja i likova. Za vrijeme pričanja priče trebamo se što više približiti
razini slušatelja. Vrlo je važno ispričati priču što vjerodostojnije. Priču
koju pričamo trebamo voljeti, razumjeti, uočiti vrijednosti koje poučava.
Sadržaj priče treba očarati slušaoca. Maštu slušaoca potičemo načinom pričanja
– mijenjajući glas, visinu tona, izričaj prilagođavamo sadržaju. Preporučljivo
je priču oživjeti pokretima tijela, osobito lica. Vizualna pomagala ( lutke,
slike, mala scena, magnetna ploča, projektor… ) pomažu djeci da pamte priču
duže vrijeme. Učitelj priču treba pričati s punoćom doživljaja kako bi
zainteresirao malog slušatelja.
DOBROBITI
KOJE DJECA DOBIJU PRIČANJEM PRIČA
Ø Priče pružaju djeci znanje
Ø Pomažu im razvijati umijeće slušanja i
koncentracije
Ø Stvaraju vezu između slušatelja i osobe
koja priču priča
Ø Potiču stvaralaštvo i maštu
Ø Opuštaju i pružaju osjećaj zadovoljstva i
užitka
Ø Omogućavaju djeci da se na njima
prihvatljiv način upoznaju s vrijednostima
Ø Pomažu razvitak dobrog karaktera
