*TKO SAM...ŠTO SAM...JA JESAM...

Toliko sam puta bila predmet nečije igre...zabave.

Služila sam za upijanje njihovih problema i davala sve od sebe da se vrati osmijeh svima koji su plakali na mom ramenu, na svoju bol nisam stigla ni pomisliti ( za to sama snosim odgovornost )

Nisam željla priznati koliko sam se trošila iz dana u dan... zapostavljala sebe i sve svoje želje i potrebe stavljala pod tepih. Potrčala bih drugima podariti zagrljaj, a meni je bio tako potreban. Ti ljudi danas me ni ne pogledaju, za njih sam ja sve i svašta samo ne ono što jesam. Srce mi je lomila činjenica da sam bila dobra dok im je to odgovaralo a kada su im stvari krenule na bolje mene bi zaboravili.

I tako godinama....trebala su mi "stoljeća" da spoznam lekcije...uvijek bi iznova vjerovala krivim ljudima. Danas, ponekad se i danas zaletim u zagrljaj "krivim" ljudima. Teško nekome povjerujem...sumnjičava sam,ponekad pretiha, iako pričam glasno...svoje srce otvaram puno teže nego prije no oni koji su sad uz mene to sve znaju i tu su pored mene u dobru i zlu. Ne, ovo nije žalopojka za prošlim vremenima, sve se dogodilo u pravom trenutki, žalim za ničim niti bi bilo što mjenjala u svojoj prošlosti,neka ostane sve kako jeste...tako je trebalo biti. Ne bole me više ni ti lažni prijatelji...jer su me naučili mudrosti....jedino me boli što je život s vremenom uzeo jedan veliki dio mene. Osmijeh više nije kao nekad, a željela bi da je...željela bi biti bezbrižno biće sa čistim pogledom na svijet.Mnogi su uvidjeli da sam se promjenila....jesam u pravu su. Svoje vrijeme ne poklanjam svakome, ne dopuštam da mi kradu radost koja je još ostala u srcu... plešem svoj ples, sama odabirem glazbu koja se meni sviđa...da promjenila se,ali ne za sve... za one prave divne ljude koji još uvijek stanuju u mome srcu,sam ostala ista....Nastojim biti dobar prijatelj i oslonac onima koji vrijede i koji na mene gledaju kao biće a ne kao stva,jer ja nisam stvar...ja sam samo malo drugačije biće...

*PRIJATELJ JE....

Prijatelj je onaj s kojim dočekaš pokoju zoru, nekad smrznut u alpama, a nekad mokar od jutarnje, ljetne, viške vlage
i kad više ni ne znaš o čemu si pričao, i šta si sve čuo, samo znaš da ti je srce bilo puno
onaj (nije uvjet :) ) što te digne i baci visoko u zrak, ko malo dijete kad te vidi, i kaže "ooo. popravila si mi se!" ili "aaaa, nešt si mi tanja". i to je jedina vaga koja vam u životu treba :)
isti taj koji ti nakon filozofskog lamatanja uz pivo, dok tražiš načine dapromijeniš sebe, a samo to možeš i moraš nekad kad postane neizdrživo, šapne prije rastanka "jebeš promijene. nemoj se nikad mijenjat."

prijatelj je ona s kojom si ganjala golubove po napuštenim tavanima, odgajala mlade ispale iz gnijezda, razilazila se i ponovo nalazila i otkrivala, i volila i mislila i brinula, usprkos daljini. i jebla vas ta australija, taman kad smo se ponovo našle...

prijatelj je ona s kojom imaš zajedničke sramotne, goluždrave fotke iz najranijeg djetinjstva i s kojom si prošla hrpu životnih inicijacija. i totalno je drukčija od tebe. i toliko ste se puta složile da se ne slažete, i toliko toga naučile iz tih neslaganja. i ne želiš da se ikad promijeni.
koja će ti spičkati sve u facu, brutalno, a neće ti reć ni da sjedneš prije. jer ti želi dobro. i jer zna da možeš podnijeti.
a nakon svega će reć " al gle, koju god pizdariju odlučiš napravit, ja sam na tvojoj strani. ja samo želim da si mi ti sretna..."

prijatelj je ona zbog koje je srednja postala napokon podnošljivo mjesto, i koja je polako ulazila u tvoj život, a ostala najdulje. koja zna o tebi sve, nekad i više nego ti sam, i koja, dok se razmataš sloj po sloj, ostaje ne zgrožena, već razgaljena tvojom šarenošću. s kojom možeš i šutit i laprdat, bilo kad i bilo gdje i o bilo čemu. s kojom se toliko družiš da su vas počeli mijenjati, a da više niko ne zna ko je koga tu inspirirao i promijenio. i nije ni bitno. i nije ni bitno što ste zapravo vrlo različite.
i koja ti nakon svake pobjede kaže "nisam ni sumnjala u tebe".

prijatelj je ona koju prepoznaš po smijehu. ne smije se puno ljudi tako. pa kad ih vidiš u daljini, kao da dugu vidiš, jer nose val sunčane energije da zagrle tebe i svijet. mada su možda baš tog jutra po bolnicama s najbližim hodali.
s njom nemaš slike iz djetinjstva, al se nadaš pokojoj iz staračkog :)

obitelj ne biraš, bace se karte, pa kakve si sreće.
prijatelje biraš. i zaslužiš.
i zato se budiš svako jutro zahvalan. i točno znaš tko i što ti sve prođe kroz glavu kad te preplavi val zahvalnosti
i zato se nekad onako glupavo sam sa sobom smješkaš.
a naizgled bez razloga <3 ...

(za sva prošla, sadašnja i buduća prijateljstva <3)

preuzeto s FB_a

Ljubav je...

"Ljubav je čudesna. Ona čeka. Oprašta. Razumije. Prihvaća. Ljubav sluša. Podržava. Ljubav se bezuvjetno daje. Pripada. Zna. Pobjeđuje. Ljubav je važnija od dvoraca. Od novaca. Od pljeska i pohvala. Od samog čovjeka.”

ovako je sve započelo...a da bi sve bilo još ljepše, još uspješnije potrebna je edukacija...nažalost škole za roditelje ne postoje...kako upoznati ta divna bića...kako se što uspješnije družiti s njima možete saznati na mojim radionicama...o svemu više možete pročitati ako zavirite na ovaj link

https://www.lifesupport-online.com/branka-kamenecki-orlic/