VAL KOJI DONOSI SMIRAJ

......Promjene ne dolaze izvana, barem ne u cijelosti i ne one velike, životno važne. I dok to ne shvatimo, ponašamo se kao s početka de Mellove priče. Možda u tome i leži bit zrelosti? Možda je zrelost onaj trenutak kad shvatimo da je ključ našeg života u našim rukama i da smo mi jedina osoba koju možemo mijenjati. Vanjski utjecaji mogu biti kratkoročno rješenje, mali valići promjene koji čeznu za onim velikim, najvećim i najbitnijim valom. Mali valići predstavljaju osvježavanje boje na maski koju svako jutro navlačimo na lice i svaku večer, prije spavanja skidamo. No onaj veliki val, najbitniji val... val je unutarnjeg zadovoljstva.
...To je VAL koji donosi smiraj, zadovoljstvo i mir. Donosi nam ljubav prema sebi i prema drugima. Val je to s kojim smo rođeni i koji čeka dobar vjetar, pravi trenutak, da vas povede na čarobno putovanje vlastitih vrijednosti i prihvaćanja.
Kod nekih se taj val pokrene ljubavlju druge osobe, osobe koja vas prihvaća sa svim manama i vrlinama. Kod nekih se probudi nakon događaja kada ih nebo upozori na pogreške i pokaže snagu vala koji se u njima nalazi. Kod nekih se val pokrene čitanjem nekog teksta, slušanjem glazbe, gledanjem nekog filma...
A što je najzanimljivije?
Najzanimljivije je to što te promjene najčešće nisu grandiozne, ne zahtijevaju vatromet i veliku pompu.
U tim promjenama dovoljno je da čarobnom valu dopustimo da s našeg lica skine masku koju smo sami sebi nametnuli. Val će nam pomoći da osvijestimo trenutak spoznaje svog pravog lice, zadovoljstvo sa sami sobom...rezultat je prihvaćanje samog sebe onakvima kakvi jesmo. Taj val je na svom vrhuncu...ispire grijehe prošlosti i otvara vrata prekrasne budućnost. Polako shvaćamo da promjena nije promjena već povratak na ono istinsko i iskonsko u nama. Probudimo val u sebi i dopustimo mu da nas ponese na prekrasno putovanje...

VLAK ŽIVOTA

Znam da je viđeno, ali meni je posebno...

"Nedavno sam čitala knjigu u kojoj je život uspoređivan s putovanjem u vlaku. Iskrreno jako zabavna lektira.

Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti. Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijelog našeg putovanja. Primjerice naši roditelji.... Nažalost, istina je posve drukčija. Kadli-tadli oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i društva. Međutim, u vlak će ući druge osobe koje će nam biti veoma važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu. Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo tugu i žalost. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć. Mnogi nakon svog silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćaju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tome odsječku našeg putovanja. Naravno da nas to ne prijeći uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće, potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon. Međutim, na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto pored njih već je netko drugi zauzeo. I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka bez ponovnog sastanka. I nikad se ti trenuci neće vratiti. Pokušajmo od svog putovanja krož život naučiti najbolje što možemo. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima. Sjetimo se i toga da na svakom odsječku životnog kolosjeka netko od suputnika može "iskliznuti" te da treba naše razumijevanje i simpatije. I mi možemo "iskliznut" s kolosjeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti.
I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.
Bit ću veoma tužan i žalostan kad budem morao sići zauvjek s vlaka. Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi. Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati. Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavio prave sadržaje.
Trudimo se i nastojmo da imamo sretno putovanje te da se na kraju svaka muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja.
Svima želim ugodno i sretno putovanje!"

video link

NI NEBO NAM NIJE GRANICA

Ni nebo nam nije granica...osvjestimo to...možemo sve,a ne moramo ništa...sami smo sebi prepreka ako ne vjerujemo u sebe...pomaknimo te prepreke i poletimo...više ljubavi poklonimo sebi...poštujmo sebe svaki dan sve više...samo puni ljubavi i dobrote možemo letjeti više i dalje...možemo mi to...pogled u ogledalo...osmijeh...zahvalnost...za prvi zamah spremni...sad krenimo dalje i širimo tu vibraciju...🦄😘

Djeca su Ljubav

Autor: Anita Barišić M. (Bare)

1. Rodila sam se. Konačno.Hvala Ti Bože.
Lijepo lice mojih roditelja je prekriveno osmijehom. Divno. Izvrstan odabir, Bože! Pravim si me učenicima posudio.

2. Pažljivi su na satovima, i kad ih god pozovem vrijedno mi dođu. Uspješno savladavaju prve lekcije: one služenja drugome i one lekcije strpljenja koje uče kroz nespavanje po noći kroz lekcije mog plakanja.....a ja učim kako je biti voljena i osjećam njihovu zahvalnost.
Ide nam odlično,za sada!

3. Počela sam ih podsjećati da moraju istraživati i da moraju štititi nemoćnije- Čak i puzim da bi im to pokazala....hahaha
Meni je zabavno, doduše.......malo me koljena bole i želim što prije ustati...A ja učim da su neka istraživanja opasna za moje tijelo.
Bože, samo ne razumijem...zašto štite samo mene,a ne i ostale?

4. Sada kada trčim, često padam i često imam razbijena koljena. Ovo je već manje zabavno, jer učim što je fizička bol, a moji učenici uče kako njegovati druge koji su u boli. Dobro su to savladali. Poklonila sam im jesenji list ,jer nema svježeg cvijeća.... Bili su presretni i zahvalni.

5. U vrtiću sam glumila u predstavi. Bila sam izvrsna. Oni su mi pljeskali i mahali i zbog osmijeha nisu prestali pokazivati zube. Učila sam ih kako da se raduju uspjehu drugih ljudi,ali čini mi se da im ovo ne ide uvijek najbolje. Ponekad osjete zavist. Nisu shvatili baš najbolje,da je onaj neki drugi čovjek također nečije dijete i da treba slaviti svačiji uspjeh... I potrebne su im sve veće stvari kako bi osjetili zahvalnost.... Čudi me to....

6. U školi me danas jedan vršnjak izvrijeđao i udario me. Naučila sam što znači biti tužan i naučila sam da su neki krivo shvatili što znači Ljubav....,a moji roditelji su naučili što znači strah i ljutnja jer su nemoćni u svakom trenu ,pomoći mi tamo vani. Uče me da i ja udaram druge. Opirala sam se, ali sam na kraju popustila...Naučili su me kako je udariti nekoga....
Oprosti mi, neko ti vrijeme neću pisati......zbunjena sam,jako

7. Bože,opet ti se javljam. Sada imam 52 godine. Oba moja roditelja su otišla k Tebi. Poslao si me da njih naučim kako da dušom budu djeca,a umjesto toga, oni su mene naučili kako da zaboravim biti dijete.

Danas me netko zamolio da napišem poneku rečenicu o djeci. Tko su djeca? Koja je njihova uloga na svijetu? Dugo sam razmišljala .......

Djeca su učitelji jednostavnog življenja,djeca su duše kojima je malo tijelo ponekad pretijesno...
Mislim da je bolje pitanje: tko su to ustvari oni koji imaju velika tijela,a zaboravili su biti djeca?

Djeca su Ljubav. 

POZNATI NEUSPJESI

Moja najbolja prijateljica

Puno je stvari koje me naučila moja najbolja prijateljica. Dugo se nas dvije družimo, razumijemo pogledima, uživamo u druženjima, volimo i javno i tajno. Osjećamo sreću, ljutnju, bol, žalost, tugu  i zajedno dijelimo i dobro i zlo.
Nakostriješimo se na zločeste, neprijateljski nastrojene ljude. Uzvratimo osmijeh i veselje koje nam je upućeno. Družimo se s bićima koja nam odgovaraju, a onima s kojima se ne slažemo želimo svu sreću. Daleko od nas.
Plačemo kad smo povrijeđene, ližemo rane kad ih zadobijemo i ponavljamo često iste greške, vjerujući u ljubav, dobro i plemenitost u svima.
Slične smo, moja najbolja prijateljica i ja, vrlo smo slične. Znamo biti jako umiljate, ali i jako svojeglave. Volimo se maziti, ali biramo s kim. Veselimo se svijetu, kao da ga svakoga puta po prvi put vidimo. I pokazujemo koliko smo sretne želeći taj osjećaj podijeliti sa svima koji nas okružuju.
Imamo veliko srce, u koje puno toga stane i teško izlazi. Ljubimo strasno i dugo patimo kad nam ljubav nije uzvraćena. Vjerne smo, odane i iskrene. Ono što mislimo, to i činimo. Nema muljanja, nema glume, nema prenemaganja.
Znamo što želimo i vrlo često znamo pravi način da to i dobijemo. A kad nešto zaista želimo, onda ne odustajemo dok to ne dobijemo. Ili dok nas potpuno ne skrše...
Hvala i draga moja najbolja prijateljice, što si me odabrala, pronašla i dijeliš svoje dane sa mnom. Hvala ti na svakom toplom pogledu, svakom gramu ljubavi koje daješ u tonama, toplom zagrljaju kojim me tješiš kad je teško. Hvala ti što si uz mene kad nitko drugi nije, što me voliš samo zato što jesam, a ne zato tko sam.
Naučila me moja najbolja prijateljica puno toga, a neke od naučenih mudrosti podijeliti ću i sa vama. A znate zašto? Zato što me baš ona podsjetila da blago treba dijeliti da bi ti se dvostruko vratilo :)))
Mudrosti koje me naučila moja najbolja prijateljica su:

  Nikad nemoj propustiti priliku za zabavu.
  Užitak je u jednostavnoj sreći koju ti pruža duga šetnja.
  Kada voljena osoba dođe kući, uvijek ju veselo potrči pozdraviti i poljubiti.
  Jedi s užitkom i zadovoljstvom.
  Ukoliko je ono što želiš zakopano, kopaj dok to ne iskopaš.
  Dozvoli da ti iskustvo svježeg zraka i vjetra koji ti šiba lice bude čista ekstaza.
  Budi lojalan.
  Trči, skači i igraj se svaki dan.
  Kad netko ima loš dan, budi tiho, sjedi blizu i tješi ga nježno.
  Izbjegavaj gristi kad je dovoljno da samo malo podigneš glas.
  Kad si sretan, pleši i migolji svojim tijelom u svim smjerovima.
  Bez obzira što si izgrđen, ne budi potišteni i naduren već se vrati i pomiri se.
  Kad je to najbolje za tebe, budi poslušan.
  Daj drugima do znanja kada upadnu na tvoj teritorij.
  Drijemaj zadovoljno i svaki put se dobro protegni nakon buđenja.
  Nikad se nemoj pretvarati da si nešto što nisi.
  Uživaj u pažnji i dopusti da te ljudi dodiruju.
  Za vrućih dana, pij puno vode i odmaraj se u hladu.
  Voli svim svojim bićem i pokaži to.

U pozadini svira David Gerrett, a ovaj tekst krasi kristal vode koji je bio izložen riječima ljubavi i zahvale. Tako izgleda svaki kristalić vode u mom, a nadam se i u tvom biću.
Hvala ti moja najbolja prijateljice, za sve što si me naučila i što si mi dala. I za svaki veseli zamah tvog malog repića. 

*MALO O OGOVARANJU

Ogovaranje je postalo glavni vid komunikacije u ljudskom društvu. Ono je postalo način zbližavanja, jer se osjećamo bolje kada vidimo da se neko drugi osjeća isto tako loše kao i mi. Postoji jedna stara izreka koja kaže: "Bijeda voli društvo", a ljudi koji pate u paklu ne žele da budu usamljeni. Strah i patnja su važan dio planetarnog sna; oni su sredstva pomoću kojih nas planetarni san drži u pokornosti. Upotrebljavajući analogiju ljudskog uma s kompjuterom, ogovaranje možemo uporediti sa kompjuterskim virusom. Kompjuterski virus je dio kompjuterskog jezika napisan istim jezikom kao i svi ostali kodovi, ali sa zlom namjerom. Taj kod se ubacuje u program vašeg kompjutera onda kada vi to najmanje očekujete i najčešće tako da vi toga niste ni svijesni. Kada se takav kod ubaci, vaš kompjuter više ne radi dobro, ili ne radi uopće jer se kodovi tako izmiješaju sa tako mnogo kontradiktornih poruka da on više ne može dati dobre rezultate. Ljudsko ogovaranje funkcionira na potpuno isti način. Na primer, upisali ste se na neki tečaj ili radionicu kod novog profesora i već duže vrijeme se unaprijed veselite tom tečaju ili radionici. Prvog dana krenuli na predavanja, naletite na nekoga tko je već pohađao taj tečaj ili radionicu i on vam kaže: ,,Oh, taj profesor ti je jedan uobraženi kreten! On nema pojma o čemu priča, a još je i perverzan, stoga, čuvaj se!" Riječi i emocionalni kod osobe koja vam je to rekla istoga trenutka se uvlače u vas, a da vi niste svijesni njene ili njegove motivacije i ne znate zbog čega vam on ili ona to govori. Ta osoba je možda ljuta zbog toga što nije imala uspjeha na tom tečaju ili radionici ili jednostavno stvara pretpostavke zasnovane na strahu i predrasudama. No vi još kao dijete naučili da upijate informacije i jedan dio vas poveruje u tu priču, no vi ipak odlazite na predavanje. Dok profesor govori, vi osjećate kako u vama raste otrov i ne shvaćate da gledate profesora očima osobe koja vam je prenijela svoju priču. Sada  vi počinjete  prepričavati tu priču ostalim sudionicima tečaja ili radionice tako da i oni počinju gledati profesora na isti način: kao kretena i perverznjaka. Nesvjesno ćete osuditi predavanja i možda donijeti odluku da se ispišete. Okrivit ćete profesora, a u suštini kriv je trač. Sve te prorobleme uzrokuje jedan mali kompjuterski virus. Jedna malena dezinformacija može da prekine komunikaciju među ljudima, da zarazi svaku osobu s kojom dođe u dodir i da učini da ta osoba postane zarazna za druge. Zamislite da svaki put kada vam ljudi prenesu neki trač, oni ubace kompjuterski virus u vaš um, i da svaki put malo poremete vaš jasan način razmišljanja. Zatim zamislite da, pokušavajući da raščistite osobnu zbunjenost, vi počnete ogovarati i tako prenosite taj virus na druge. Sada zamislite kako se ovaj vid komunikacije odvija u beskrajno dugom lancu među svim ljudima na zemlji. Kao posljedica toga svijet je pun ljudi koji mogu da primaju informacije samo iz kanala koji su zakrčeni otrovnim, zaraznim virusima. I ovaj otrovni virus je takođe ono što Tolteci nazivaju mitotom, kaosom tisuću različitih glasova koji istovremeno pokušavaju da govore u našem mozgu. Još su gori "kompjuterski hakeri" koji namjerno šire viruse. Sjetite se neke situacije kada ste vi ili neko koga poznajete bili ljuti na nekoga i željeli se osvetiti. Iz želje za osvetom rekli ste nešto toj osobi,  s namjerom da širite otrov i da učinite nešto kako bi se ta osoba osjećala loše. Kao djeca to činimo  nesvjesno, no kada odrastemo postajemo mnogo promišljeniji u svojim naporima da povredimo druge ljude. Tada lažemo sebe govoreći da je ta osoba dobila zasluženu kaznu za svoja nedjela. Kada promatramo  svijet kroz prizmu kompjuterskih virusa, lako je opravdati i najgore ponašanje. Ono što ne vidimo je to da nas zloupotreba riječi vodi još dublje u pakao. * * * Godinama se u nama talože tračevi, priče koje nisu naše, ne zaboravimo na riječi koje upotrebljavamo razgovarajući sami sa sobom. Mi neprestano razgovaramo sa sobom i najčešće govorimo stvari kao što su: "Oh, ja sam debeo/debela, izgledam ružno. Starim, gubim kosu. Ja sam glup/glupa, nikada ništa ne shvaćam. Nikada neću biti dovoljno dobar, i nikada neću biti savršen." Vidite li kako koristimo riječi protiv sebe ? Trebamo početi shvaćati kako riječ djeluje.  Kada razumete ovaj sporazum, besprijekorno počnete koristititi svoju riječ,  primijetit ćete sve promjene koje  se događaju u vašem životu. Promjene će se najpre dogoditi u vašem ponašanju prema sebi, a kasnije i u načinu ponašanja prema drugima, naročito prema onima koje najviše volite. Razmislite koliko puta ste ogovarali osobu koju najviše volite da biste od drugih dobili podršku za svoj način razmišljanja. Koliko puta ste privukli pažnju drugih, šireći otrov o onome koga volite da biste potvrdili da je vaše mišljenje ispravno? Vaše mišljenje nije ništa drugo do vaš stav. On ne mora biti istinit. Vaše mišljenje potiče iz vaših vjerovanja, vašeg ega, vašeg sna, vaše mape svijeta. Mi stvaramo sav taj otrov i prenosimo ga na druge  iz potreba da opravdavo svoje stavove.  Razmišljajući o svojim riječima sav emocionalni otrov nestaje iz našeg uma, iz naše komunikacije i dnosa, uključujući i odnos sa svojim ljubimcem, mačkom ili psom. Zahvaljujući besprekornoj upotrebi riječi postajete imuni "viruse" koje vam drugi pokušavaju ugraditi.  Negativnu ideju možete  primite samo ako vaš um predstavlja plodno tlo za tu ideju. Kada počnete besprijekorno koristiti riječi, vaš um više neće biti plodno tlo za riječi koje predstavljaju "virus". Postat ćete plodno tlo za riječi koje su posljedica ljubavi. Stupanj besprijekorne upotrebe riječi možete izmjeriti jačinom ljubavi prema sebi. Ljubav prema sebi i vaš način razmišljanja o sebi su odnos kvalitete i integriteta vaših riječi. Kada besprijekorno koristite riječi, osjećate se dobro; sretni ste i smireni.  Sklopite sporazum sami sa sobom o upotrebi riječi. Upravo sada, ja bacam to sjeme u vaš um. Hoće li  to sjeme proklijati ili ne, ovisi o tome koliko je vaš um spreman za sjeme ljubavi. O vama ovisi hoćete li ćete sami sa sobom sklopiti ovaj sporazum: ja ću besprijekorno koristiti svoju riječ. Njegujte ovo sjeme, i kada ono izraste u vašim mislima, iz njega će nastati puno sjemenki ljubavi koje će zamijeniti sjeme straha. Ovaj prvi sporazum promijenit će vrstu sjemena koje uspijeva u vašem umu. Besprijekorno koristite svoju riječ. To je prvi sporazum koji trebate sklopiti ako želite biti slobodni, ako želite biti sretni, ako želite da ne utonete u egzistencijalni pakao. On je jako moćan. Koristite riječ na pravi način. Koristite riječ da prenosite svoju ljubav. Recite sebi kako ste divni, kako ste sjajni. Govorite sebi koliko volite sebe. Upotrebite riječ da razbijete sva one sitna, sićušna uvjerenja i  sporazume zbog kojih patite. To je moguće. Moguće je zato što sam ja to učinio, a ja nisam ništa bolji od vas. Ne, mi smo potpuno isti. Imamo istu vrstu mozga, istu vrstu tijela; mi smo ljudi. Ako sam ja bio u stanju da raskinem te sporazume i sklopim nove, onda i vi možete učiniti isto. Ako ja mogu besprijekorno koristiti svoju riječ, zašto mislite da vi ne možete ? Samo ovaj jedan sporazum može izmijeniti čitav vaš život. Besprijekorna upotreba riječi vodi osobnoj slobodi, velikom uspjehu i obilju; ona može odagnati svaki strah i preobraziti ga u radost i ljubav. Samo zamislite što sve možete učiniti besprijekornom upotrebom riječi. Besprijekornom upotrebom riječi možete odagnati san pun straha i živjeti drugačijim životom. Možete živjeti u raju okruženi tisućama ljudi koji žive u paklu zbog toga što ćete vi postati imuni na taj pakao. Možete steći carstvo nebesko samo zahvaljujući ovom jednom sporazumu: Besprijekorno koristite svoju riječ. 

Don Miguel Ruiz " Četiri sporazuma sa samim sobom "

izvor slike: https://kawakawalearningstudio.com 

*OGLEDALO,OGLEDALCE MOJE....

"Naše istinsko biće je čistaljubav, čista svjetlost", reče on.

Ovo mu je saznanje promijenilo život. Kada je jednom shvatio što je zapravo on, pogledao je druge ljude i prirodu, i bio je zapanjen onim što je vidio.Vidio je sebe u svemu - u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. I vidio je da Život spaja tonal i nagual na različite načine da bi time stvorio milijarde manifestacija Života.U tih nekoliko trenutaka shvatio je sve. Bio je jako uzbuđen, ali srce mu je bilo spokojno. Jedva je čekao da kaže svojim ljudima šta je otkrio. Ali nije mogao da pronađe riječi kojima bi to objasnio. Pokušao je da kaže drugima, ali ga nisu razumijeli. Vidjeli su da se on promijenio, da nešto prekrasno zrači iz njegovih očiju i glasa. Primijetili su da on više nikoga i ništa ne osuđuje. On više nije bio kao drugi.Mogao je sve razumijeti, ali njega niko nije razumio. Vjerovali su da je on inkarnacija Boga, a kada je to čuo on se nasmješio i rekao: "To je istina. Ja jesam Bog, ali i vi ste Bog. Mi smo isti, vi i ja. Mi smo slike svjetlosti. Mi smo Bog."Ali ljudi ga i dalje nisu razumijeli.Shvatio je da je on ogledalo drugih ljudi, ogledalo u kome je mogao ,da vidi sebe. "Svako od nas je ogledalo", reče on. Vidio je sebe u svima, ali oni u njemu nisu vidjeli sebe. I on shvati da svi oni sanjaju, ne znajući, ne shvatajućišto oni zapravo jesu. Oni nisu mogli vidjeti njega kao sebe jer je između ogledala postojao zid magle ili dima. A taj zid magle bio je sazdan od tumačenja svjetlosnih slika - Sna ljudskih bića.Tada je znao da će uskoro zaboraviti sve što je naučio. Želeo je zapamtiti sve svoje vizije, i tako je odlučio da sebe nazove Zamagljenim Ogledalom da bi zauvijek znao da je materija ogledalo i da je magla u međuprostoru ono što nam onemogućava da saznamo tko smo. Rekao je: „Ja sam Zamagljeno Ogledalo, jer vidim sebe u svima vama, ali mi ne prepoznajemo jedni druge zbog magle koja se nalazi između nas. Ta magla je San, a ogledalo ste vi,onaj koji sanja."

‘Lako je živeti zatvorenih očiju, ne shvatajući ono što vidiš...’ John Lennon

Don Miguel Ruiz Knjiga mudrosti starih Tolteka

Četiri sporazuma

*TERAPIJA BACANJEM

Babuška živi u neredu. Za sobom ostavlja krš. Proizvodi kaos. Da li je neurednost karakterna osobina? Nije. To je dijagnoza. <3 „Kako unutra – tako vani.“ Babuška unutar sebe ima jednu nepredvidljivu, podivljalu energiju. To je strah. On je posljedica traume. To je događaj koji izaziva bol: fizičku, psihičku ili emocionalnu. <3 Ne poznajući mehanizam suočavanja, iscjeljenja i otpuštanja traume, mi je bunkeriramo u nesvjesnom. Ali ona tamo nije onesposobljena. Dapače, tamo ima oooogroman prostor za punu aktivnost. Autodestruktivnu! <3 Čin stvaranja nereda u okruženju je refleks babuške kojim ona svoju pažnju odvraća od istinskog generatora nereda – straha/traume/boli. Ona se ne može osjećati opušteno u pospremljenoj, tihoj i čistoj sobi. Energetska snaga takvog prostora natjerala bi je da se okrene nutrini i suoči sa sobom. A to je upravo ono što izbjegava. No, nelagoda otpuštanja boli ne može biti gora od njezina zadržavanja. <3 Nered u njezinom domu prvenstveno dolazi od zatrpavanja stvarima. Ona skuplja i čuva sve i svašta. I što više stvari ima, to manje njih koristi, a još manje uživa. <3 Neke babuške zatrpavaju prostor bukom neskladne i primitivne muzike. Druge ga prekrcavaju neprestanim brbljanjem čiji je ton glasa van kontrole, sklada i ugode. Treće svoj život tovare izmišljenim i nebitnim obavezama pa s vremenom i pravovremenošću baš nikako ne izlaze na kraj. A četvrte prejedanjem pune svoja tijela stvarima koje su jednako neprimjerene i opterećujuće kao i stvari po kući. Tako život postaje blokiran. A stomak, jetra i slezena napuhani i tvrdi. <3 Zatrpanost života stvarima za dodir, vid, sluh, njih i okus, istiskuje životnu energiju iz unutarnjeg i vanjskog prostora. Taj energetski deficit mijenja ponašanje. Babuška postaje, ili gruba i nasilna u svrhu otimačine energije, ili pasivna i depresivna u svrhu škrtarenja energijom radi preživljavanja. Kako god, život babuške se urušava kao lavina. Kako vratiti red u život? Pospremanjem! <3 Slobodno strujanje energije u prostoru osigurava se bacanjem svega nepotrebnog, starog, pokvarenog. Ako si na putu boginje, baci sve što ne voliš, sve što te ne veseli. Baci sve što je prošlost. Baci sve što je budućnost koju ne želiš. Dom nije đubrište. Čisti svoj vanjski prostor kao što bi čistila svoj unutarnji. Dom je živo biće. On je tvoje prošireno tijelo. Stoga mu osiguraj snažnu i brzu probavu. <3 Kada pobacaš stvari, pročistiš stan i organiziraš stvari u njemu, put prema nutrini postaje prohodan. Oslobođena nebitnih vanjskih stvari, sada možeš jasnije vidjeti unutarnje bitne stvari. Kako probleme, tako i rješenja. Kako ono što te muči, tako i ono za čim žudiš. S takvom jasnoćom, nemaš više drugog izbora nego suočiti s unutarnjim stanjem i djelovati. Otvori svoje unutarnje ćelije, oslobodi utamničene energije i prozrači unutarnji prostor svjetlom svoje svijesti. Ne tehnikama, nego sobom. Samo hrabro! <3 Od trenutka kada si počela bacati stvari iz kuće, počela si obnavljati svoj život. Nepotrebne stvari baci što brže iz kuće kako bi se pozabavila bacanjem koje je uistinu važno – odbacivanjem ljuštura babuški koje predstavljaju okoštalu bol i stare podatke u tijelu. <3 I ne zaboravi da je čišćenje sredstvo, a ne cilj. Cilj je osjećati se bolje. Živjeti ljepše i lakše. Ostvariti svoju svrhu. I živjeti svoje snove… Aleluja! ;-) Knjige PUT BOGINJE dostupne u knjižarama Školske knjige, Znanja, Tisak Medie

*PUŠTANJE; OTPUŠTANJE...SLOBODA

Pustite stvari da odu. Otpustite ih. Otkačite se od njih.

Nitko ne igra ovaj život sa obilježenim kartama, te s toga ponekad pobijedimo a ponekad izgubimo. Ne očekujte ništa za uzvrat, ne očekujte da vaš trud bude cijenjen, vaš skriveni talent otkriven, i da se vaša ljubav razumije.

Ništa nije opasnije nego ne prihvaćanje ljubavnih veza koje su završene, posla koji je obećan ali još uvijek nema određen datum početka, odluka koje su uvijek odlagane zbog nekog ‘boljeg trenutka’.

Prije nego što novo poglavlje počne, staro mora završiti: Recite sebi da ono što je prošlo, više se nikad neće vratiti. Sjetite se da je postojalo vrijeme kada ste mogli živjeti bez te stvari ili te osobe – ništa nije ne zamjenjljivo, navika nije potreba.

Ovo može zvučati tako očigledno, može biti čak i teško, ali je veoma važno.

Zatvaranje krugova. Ne zbog ponosa, nesposobnosti ili arogancije, već jednostavno zbog toga što se to više ne uklapa u vaš život.

Zatvorite vrata, promijenite ploču, očistite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i promijenite se u ono što jeste.

Paulo Coelho

*ZA SVE ONE KOJI UŽIVAJU U CARSTVU NEBESKOM

Svaka duša ima svoju posebnu svrhu, svaka je duša poslana da učini nešto posebno, da zasja u nečijem životu, da bude nečija svjetlost, da utječe na sebe, druge i svijet. Svatko ima svoje poslanje. 
Duše koje još to nisu otkrile, trebaju posvetiti svoje vrijeme tome, a ne gubiti dragocjeno vrijeme na druge beznačajne aktivnosti.
Danas palimo svijeću svim dušama koje su na neki način utjecale na naš život, posredno ili neposredno. U znak sjećanja na to što su ušle u naš život i bile barem trenutak svjetlost u njemu. Uvijek se rado sjetimo nekog tko je utjecao na naš život i učinio da lakše nastavimo, nekog tko se našao tu kad nam je bilo najpotrebnije, nekog tko je bio samo djelić naše slagalice ali i nekog tko je bio bitna karika u našoj priči. Svima koji su ostavili gorak trag, možemo oprostiti da lakše nastavimo dalje sa svojim životom. Jedna svijeća i za njih, obasjat će našu dušu oproštajem.
U znak zahvale onima koji su otišli ali ostavili trag u nama, palimo im svijeću i u srcu recimo ‘hvala’. Želim vam miran blagdan pun ljubavi u srcu.

*TKO SAM...ŠTO SAM...JA JESAM...

Toliko sam puta bila predmet nečije igre...zabave.

Služila sam za upijanje njihovih problema i davala sve od sebe da se vrati osmijeh svima koji su plakali na mom ramenu, na svoju bol nisam stigla ni pomisliti ( za to sama snosim odgovornost )

Nisam željla priznati koliko sam se trošila iz dana u dan... zapostavljala sebe i sve svoje želje i potrebe stavljala pod tepih. Potrčala bih drugima podariti zagrljaj, a meni je bio tako potreban. Ti ljudi danas me ni ne pogledaju, za njih sam ja sve i svašta samo ne ono što jesam. Srce mi je lomila činjenica da sam bila dobra dok im je to odgovaralo a kada su im stvari krenule na bolje mene bi zaboravili.

I tako godinama....trebala su mi "stoljeća" da spoznam lekcije...uvijek bi iznova vjerovala krivim ljudima. Danas, ponekad se i danas zaletim u zagrljaj "krivim" ljudima. Teško nekome povjerujem...sumnjičava sam,ponekad pretiha, iako pričam glasno...svoje srce otvaram puno teže nego prije no oni koji su sad uz mene to sve znaju i tu su pored mene u dobru i zlu. Ne, ovo nije žalopojka za prošlim vremenima, sve se dogodilo u pravom trenutki, žalim za ničim niti bi bilo što mjenjala u svojoj prošlosti,neka ostane sve kako jeste...tako je trebalo biti. Ne bole me više ni ti lažni prijatelji...jer su me naučili mudrosti....jedino me boli što je život s vremenom uzeo jedan veliki dio mene. Osmijeh više nije kao nekad, a željela bi da je...željela bi biti bezbrižno biće sa čistim pogledom na svijet.Mnogi su uvidjeli da sam se promjenila....jesam u pravu su. Svoje vrijeme ne poklanjam svakome, ne dopuštam da mi kradu radost koja je još ostala u srcu... plešem svoj ples, sama odabirem glazbu koja se meni sviđa...da promjenila se,ali ne za sve... za one prave divne ljude koji još uvijek stanuju u mome srcu,sam ostala ista....Nastojim biti dobar prijatelj i oslonac onima koji vrijede i koji na mene gledaju kao biće a ne kao stva,jer ja nisam stvar...ja sam samo malo drugačije biće...

*PRIJATELJ JE....

Prijatelj je onaj s kojim dočekaš pokoju zoru, nekad smrznut u alpama, a nekad mokar od jutarnje, ljetne, viške vlage
i kad više ni ne znaš o čemu si pričao, i šta si sve čuo, samo znaš da ti je srce bilo puno
onaj (nije uvjet :) ) što te digne i baci visoko u zrak, ko malo dijete kad te vidi, i kaže "ooo. popravila si mi se!" ili "aaaa, nešt si mi tanja". i to je jedina vaga koja vam u životu treba :)
isti taj koji ti nakon filozofskog lamatanja uz pivo, dok tražiš načine dapromijeniš sebe, a samo to možeš i moraš nekad kad postane neizdrživo, šapne prije rastanka "jebeš promijene. nemoj se nikad mijenjat."

prijatelj je ona s kojom si ganjala golubove po napuštenim tavanima, odgajala mlade ispale iz gnijezda, razilazila se i ponovo nalazila i otkrivala, i volila i mislila i brinula, usprkos daljini. i jebla vas ta australija, taman kad smo se ponovo našle...

prijatelj je ona s kojom imaš zajedničke sramotne, goluždrave fotke iz najranijeg djetinjstva i s kojom si prošla hrpu životnih inicijacija. i totalno je drukčija od tebe. i toliko ste se puta složile da se ne slažete, i toliko toga naučile iz tih neslaganja. i ne želiš da se ikad promijeni.
koja će ti spičkati sve u facu, brutalno, a neće ti reć ni da sjedneš prije. jer ti želi dobro. i jer zna da možeš podnijeti.
a nakon svega će reć " al gle, koju god pizdariju odlučiš napravit, ja sam na tvojoj strani. ja samo želim da si mi ti sretna..."

prijatelj je ona zbog koje je srednja postala napokon podnošljivo mjesto, i koja je polako ulazila u tvoj život, a ostala najdulje. koja zna o tebi sve, nekad i više nego ti sam, i koja, dok se razmataš sloj po sloj, ostaje ne zgrožena, već razgaljena tvojom šarenošću. s kojom možeš i šutit i laprdat, bilo kad i bilo gdje i o bilo čemu. s kojom se toliko družiš da su vas počeli mijenjati, a da više niko ne zna ko je koga tu inspirirao i promijenio. i nije ni bitno. i nije ni bitno što ste zapravo vrlo različite.
i koja ti nakon svake pobjede kaže "nisam ni sumnjala u tebe".

prijatelj je ona koju prepoznaš po smijehu. ne smije se puno ljudi tako. pa kad ih vidiš u daljini, kao da dugu vidiš, jer nose val sunčane energije da zagrle tebe i svijet. mada su možda baš tog jutra po bolnicama s najbližim hodali.
s njom nemaš slike iz djetinjstva, al se nadaš pokojoj iz staračkog :)

obitelj ne biraš, bace se karte, pa kakve si sreće.
prijatelje biraš. i zaslužiš.
i zato se budiš svako jutro zahvalan. i točno znaš tko i što ti sve prođe kroz glavu kad te preplavi val zahvalnosti
i zato se nekad onako glupavo sam sa sobom smješkaš.
a naizgled bez razloga <3 ...

(za sva prošla, sadašnja i buduća prijateljstva <3)

preuzeto s FB_a

Ljubav je...

"Ljubav je čudesna. Ona čeka. Oprašta. Razumije. Prihvaća. Ljubav sluša. Podržava. Ljubav se bezuvjetno daje. Pripada. Zna. Pobjeđuje. Ljubav je važnija od dvoraca. Od novaca. Od pljeska i pohvala. Od samog čovjeka.”

ovako je sve započelo...a da bi sve bilo još ljepše, još uspješnije potrebna je edukacija...nažalost škole za roditelje ne postoje...kako upoznati ta divna bića...kako se što uspješnije družiti s njima možete saznati na mojim radionicama...o svemu više možete pročitati ako zavirite na ovaj link

https://www.lifesupport-online.com/branka-kamenecki-orlic/ 

Svijetlimo za njih

mjesec rujan bio je posvećen djeci koja su oboljela od malignih bolesti, no mislim da ih se trebamo sjetiti kroz cijelu godinu...ti malci imaju moj naklon do poda, kako hrabro izdržavaju sve nedaće kroz koje prolaze...roditelji, molim vas ne očajavajte, pokušajte pred njima biti nasmijani, puni optimizma jer to im daje snagu da se izbore s opakosti koja ih je snašla...veseli me što postoje volonteri koji svoje vrijeme posvećuju tim predivnim malcima...hvala im...hvala svim sestrama i lječnicima...hvala udruzi Krijesnica 

PRIČANJE PRIČA

                                   PRIČANJE PRIČA

Sva djeca vole priče. Dijete koje ne voli ići u školu uživa u slušanju priča. Priča potiče zanimanje, privlači pažnju, dopušta razvoj mašte i usađuje vrijednosti bez napora i bez pružanja djetetovog otpora.

Učitelj bi trebao biti riznica priča. Trebalo bi obilato koristiti priče kao najdjelotvornije sredstvo pri upućivanju djece u sve ljudske vrijednosti.

Priče su od davnina bile sredstvo prenošenja informacija iz generacije u generaciju. Pričanje priča bio je, prije pojave knjiga, jedini način – odnosno glavni način poučavanja i razvitka karaktera – VRIJEDNOST, HRABROST, POŠTENJE i druge vrijednosti bile su utkane u priče i predstavljene djeci kao UZVIŠEN  primjer.

UMIJEĆE PRIČANJA PRIČA

       Pričanje priča je bila GLAVNA  zabava unutar obitelji. U tim trenucima stvarana je atmosfera LJUBAVI I JEDINSTVA između starijih – pričaoca i mlađih – slušaoca.

       Vječno pitanje – KADA ZAPOČETI PRIČATI PRIČE??

Dijete je spremno za slušanje priče u trenutku kada je spremno razumjeti jezik. Zbog uređene znatiželje, za početak pričanja priča nikad nije rano.    Važnije pitanje je – KAKVE PRIČE PRIČATI??

Odabir priče neka bude spontan – sve što pričamo djeci za njih je priča.

PRIMJER JEDNOSTAVNE PRIČE:

       Ovo je zečić. On je brz. Ima četiri noge, mali repić i velike uši.

       Prekriven je krznom. Mekan je. Voli trčati. Jede mrkvu i zelje.

U odabiru priče teško da ćemo pogriješiti ako slijedimo životnu dob i interes djeteta. Potrebno je voditi računa i o spolu djeteta. DJEČACI uglavnom uživaju  u vratolomnim pričama punim uzbuđenja te u naučnoj fantastici. DJEVOJČICE  su oduševljene sretnim završetkom, vole nježne, romantične priče pune estetskih kvaliteta.

Uputno je da je učitelj upoznat sa socijalnim prilikama u kojima žive djeca, te  s njihovim porijeklom.

UPUTA ZA ODABIR PRIČA

       Započinjemo s pričama koje su primjerene djetetovo porijeklu i prilikama u kojima živi. Priče trebaju slijediti djetetove sposobnosti shvaćanja i intelektualni razvoj. O djetetovoj dobi ovisi dužina priče – mlađoj djeci pričamo jednostavne i kratke priče. Vrlo je važno koje vrijednosti želimo da djeca spoznaju i usvoje iz priče. Priče pričamo detaljno, upotrebljavamo puno riječi. Uz pozitivne vrijednosti, koje ističemo, potrebno je da potičemo stvaralaštvo.

TEHNIKA PRIČANJA PRIČA

       Preporučljivo je da priču ne čitamo već pričamo. Pričanje treba teći glatko u pravilnom slijedu bez ispuštanja važnih događaja i likova. Za vrijeme pričanja priče trebamo se što više približiti razini slušatelja. Vrlo je važno ispričati priču što vjerodostojnije. Priču koju pričamo trebamo voljeti, razumjeti, uočiti vrijednosti koje poučava. Sadržaj priče treba očarati slušaoca. Maštu slušaoca potičemo načinom pričanja – mijenjajući glas, visinu tona, izričaj prilagođavamo sadržaju. Preporučljivo je priču oživjeti pokretima tijela, osobito lica. Vizualna pomagala ( lutke, slike, mala scena, magnetna ploča, projektor… ) pomažu djeci da pamte priču duže vrijeme. Učitelj priču treba pričati s punoćom doživljaja kako bi zainteresirao malog slušatelja.

DOBROBITI KOJE DJECA DOBIJU PRIČANJEM PRIČA

Ø  Priče pružaju djeci znanje

Ø  Pomažu im razvijati umijeće slušanja i koncentracije

Ø  Stvaraju vezu između slušatelja i osobe koja priču priča

Ø  Potiču stvaralaštvo i maštu

Ø  Opuštaju i pružaju osjećaj zadovoljstva i užitka

Ø  Omogućavaju djeci da se na njima prihvatljiv način upoznaju s vrijednostima

Ø  Pomažu razvitak dobrog karaktera

ŠTO TO ZNAČI „BITI NEPRILAGOĐEN

tko to prosuđuje??? 
Tko je odlučio i po kojim kriterijima stavljati djecu u kalupe? Što to znači biti „prilagođen“?! Prilagoditi se kome, na koji način, zašto???? Znači li to da želimo djecu i odrasle koji su nevidljivi i neprimjetni, koji se ne ističu, koji ne misle svojim glavama, koji ne sanjaju svoje snove, koji ne izražavaju svoje ambicije? Da, istina je, to su djeca koju je lagano odgajati, oni su podatni, poslušni i zadovoljni s onim što im se ponudi. Ako se osvrnemo malo kroz povijest, svi oni koji su pokrenuli napredak bili su „neprilagođeni“. Iz moje mape svijeta izuzetno mi je žao što nema više „neprilagođenih“.

Tko je Branka K.O.

..Moje ime je Branka Kamenecki Orlic...
Radim u OŠ Malešnica; Zagreb

Nakon 35 godina rada u školi i završenog NLP mastera (Neurolingvističko programiranje je pristup u komunikaciji, osobnom razvoju i psihoterapiji koji su stvorili Richard Bandler i John Grinder u Kaliforniji SAD u sedamdesetim godinama 20. stoljeća.) osvijestila sam potrebu za pisanjem ovog bloga...
Iz iskustva mi je poznato da svaki roditelj, svaki budući roditelj, bake i djedovi i svi koji se druže s djecom pronalaze najbolje putove kako biti što uspješniji...
Ti putovi ponekad nisu najjednostavniji...najlakši...puno je knjiga napisano...riječi izgovoreno ALI...i zbog tog ALI...nastaje  ovaj blog 
...moja zvijezda vodilja je sentenca : Sretan i zadovoljan roditelj je uspješan roditelj....

E sad sam u "problemu"   Postoje li uspješni roditelji ? Koja je definicija uspješnog roditelja ? 

Tko će za sebe reći da nije ili ne želi biti uspješan roditelj ?

Na sva ova o pregršt drugih pitanja pokušat ću dati odgovore pišući ovaj blog...


..Svatko od nas u sebi nosi posebnu svjetlost, koju djeca s tolikom radošću i veseljem pokazuju. I koju mi, tijekom njihova odrastanja, zahvaljujući našim vlastitim strahovima od svjetla tako studiozno i nažalost, uspješno gasimo. A ta se svjetlost ne nalazi u samo nekolicini ljudi, ona se nalazi u svima nama. I kad dopustimo svojoj vlastitoj svjetlosti da zasvijetli do njene prave punoće, nesvjesno dajemo i drugima poruku da učine to isto. Nakon što se oslobodimo vlastitih strahova, naše stanje nekim čudesnim automatizmom oslobađa i sve one oko nas. Strah od svjetla nestaje, a zamjenjuje ga predivno, toplo svjetlo vlastite duše.

💖 Branka

“Never stop smiling not even when you're sad, someone might fall in love with your smile.”