*PRIJATELJ JE....

Prijatelj je onaj s kojim dočekaš pokoju zoru, nekad smrznut u alpama, a nekad mokar od jutarnje, ljetne, viške vlage
i kad više ni ne znaš o čemu si pričao, i šta si sve čuo, samo znaš da ti je srce bilo puno
onaj (nije uvjet :) ) što te digne i baci visoko u zrak, ko malo dijete kad te vidi, i kaže "ooo. popravila si mi se!" ili "aaaa, nešt si mi tanja". i to je jedina vaga koja vam u životu treba :)
isti taj koji ti nakon filozofskog lamatanja uz pivo, dok tražiš načine dapromijeniš sebe, a samo to možeš i moraš nekad kad postane neizdrživo, šapne prije rastanka "jebeš promijene. nemoj se nikad mijenjat."

prijatelj je ona s kojom si ganjala golubove po napuštenim tavanima, odgajala mlade ispale iz gnijezda, razilazila se i ponovo nalazila i otkrivala, i volila i mislila i brinula, usprkos daljini. i jebla vas ta australija, taman kad smo se ponovo našle...

prijatelj je ona s kojom imaš zajedničke sramotne, goluždrave fotke iz najranijeg djetinjstva i s kojom si prošla hrpu životnih inicijacija. i totalno je drukčija od tebe. i toliko ste se puta složile da se ne slažete, i toliko toga naučile iz tih neslaganja. i ne želiš da se ikad promijeni.
koja će ti spičkati sve u facu, brutalno, a neće ti reć ni da sjedneš prije. jer ti želi dobro. i jer zna da možeš podnijeti.
a nakon svega će reć " al gle, koju god pizdariju odlučiš napravit, ja sam na tvojoj strani. ja samo želim da si mi ti sretna..."

prijatelj je ona zbog koje je srednja postala napokon podnošljivo mjesto, i koja je polako ulazila u tvoj život, a ostala najdulje. koja zna o tebi sve, nekad i više nego ti sam, i koja, dok se razmataš sloj po sloj, ostaje ne zgrožena, već razgaljena tvojom šarenošću. s kojom možeš i šutit i laprdat, bilo kad i bilo gdje i o bilo čemu. s kojom se toliko družiš da su vas počeli mijenjati, a da više niko ne zna ko je koga tu inspirirao i promijenio. i nije ni bitno. i nije ni bitno što ste zapravo vrlo različite.
i koja ti nakon svake pobjede kaže "nisam ni sumnjala u tebe".

prijatelj je ona koju prepoznaš po smijehu. ne smije se puno ljudi tako. pa kad ih vidiš u daljini, kao da dugu vidiš, jer nose val sunčane energije da zagrle tebe i svijet. mada su možda baš tog jutra po bolnicama s najbližim hodali.
s njom nemaš slike iz djetinjstva, al se nadaš pokojoj iz staračkog :)

obitelj ne biraš, bace se karte, pa kakve si sreće.
prijatelje biraš. i zaslužiš.
i zato se budiš svako jutro zahvalan. i točno znaš tko i što ti sve prođe kroz glavu kad te preplavi val zahvalnosti
i zato se nekad onako glupavo sam sa sobom smješkaš.
a naizgled bez razloga <3 ...

(za sva prošla, sadašnja i buduća prijateljstva <3)

preuzeto s FB_a