Toliko sam puta bila predmet nečije igre...zabave.
Služila sam za upijanje njihovih problema i davala sve od sebe da se vrati osmijeh svima koji su plakali na mom ramenu, na svoju bol nisam stigla ni pomisliti ( za to sama snosim odgovornost )
Nisam željla priznati koliko sam se trošila iz dana u dan... zapostavljala sebe i sve svoje želje i potrebe stavljala pod tepih. Potrčala bih drugima podariti zagrljaj, a meni je bio tako potreban. Ti ljudi danas me ni ne pogledaju, za njih sam ja sve i svašta samo ne ono što jesam. Srce mi je lomila činjenica da sam bila dobra dok im je to odgovaralo a kada su im stvari krenule na bolje mene bi zaboravili.
I tako godinama....trebala su mi "stoljeća" da spoznam lekcije...uvijek bi iznova vjerovala krivim ljudima. Danas, ponekad se i danas zaletim u zagrljaj "krivim" ljudima. Teško nekome povjerujem...sumnjičava sam,ponekad pretiha, iako pričam glasno...svoje srce otvaram puno teže nego prije no oni koji su sad uz mene to sve znaju i tu su pored mene u dobru i zlu. Ne, ovo nije žalopojka za prošlim vremenima, sve se dogodilo u pravom trenutki, žalim za ničim niti bi bilo što mjenjala u svojoj prošlosti,neka ostane sve kako jeste...tako je trebalo biti. Ne bole me više ni ti lažni prijatelji...jer su me naučili mudrosti....jedino me boli što je život s vremenom uzeo jedan veliki dio mene. Osmijeh više nije kao nekad, a željela bi da je...željela bi biti bezbrižno biće sa čistim pogledom na svijet.Mnogi su uvidjeli da sam se promjenila....jesam u pravu su. Svoje vrijeme ne poklanjam svakome, ne dopuštam da mi kradu radost koja je još ostala u srcu... plešem svoj ples, sama odabirem glazbu koja se meni sviđa...da promjenila se,ali ne za sve... za one prave divne ljude koji još uvijek stanuju u mome srcu,sam ostala ista....Nastojim biti dobar prijatelj i oslonac onima koji vrijede i koji na mene gledaju kao biće a ne kao stva,jer ja nisam stvar...ja sam samo malo drugačije biće...
Nema komentara:
Objavi komentar
Piši mi poneked dva tri reda...piši...