subota, 24. studenoga 2018.

Djeca su Ljubav

Autor: Anita Barišić M. (Bare)

1. Rodila sam se. Konačno.Hvala Ti Bože.
Lijepo lice mojih roditelja je prekriveno osmijehom. Divno. Izvrstan odabir, Bože! Pravim si me učenicima posudio.
2. Pažljivi su na satovima, i kad ih god pozovem vrijedno mi dođu. Uspješno savladavaju prve lekcije: one služenja drugome i one lekcije strpljenja koje uče kroz nespavanje po noći kroz lekcije mog plakanja.....a ja učim kako je biti voljena i osjećam njihovu zahvalnost.
Ide nam odlično,za sada!
3. Počela sam ih podsjećati da moraju istraživati i da moraju štititi nemoćnije- Čak i puzim da bi im to pokazala....hahaha
Meni je zabavno, doduše.......malo me koljena bole i želim što prije ustati...A ja učim da su neka istraživanja opasna za moje tijelo.
Bože, samo ne razumijem...zašto štite samo mene,a ne i ostale?
4. Sada kada trčim, često padam i često imam razbijena koljena. Ovo je već manje zabavno, jer učim što je fizička bol, a moji učenici uče kako njegovati druge koji su u boli. Dobro su to savladali. Poklonila sam im jesenji list ,jer nema svježeg cvijeća.... Bili su presretni i zahvalni.
5. U vrtiću sam glumila u predstavi. Bila sam izvrsna. Oni su mi pljeskali i mahali i zbog osmijeha nisu prestali pokazivati zube. Učila sam ih kako da se raduju uspjehu drugih ljudi,ali čini mi se da im ovo ne ide uvijek najbolje. Ponekad osjete zavist. Nisu shvatili baš najbolje,da je onaj neki drugi čovjek također nečije dijete i da treba slaviti svačiji uspjeh... I potrebne su im sve veće stvari kako bi osjetili zahvalnost.... Čudi me to....
6. U školi me danas jedan vršnjak izvrijeđao i udario me. Naučila sam što znači biti tužan i naučila sam da su neki krivo shvatili što znači Ljubav....,a moji roditelji su naučili što znači strah i ljutnja jer su nemoćni u svakom trenu ,pomoći mi tamo vani. Uče me da i ja udaram druge. Opirala sam se, ali sam na kraju popustila...Naučili su me kako je udariti nekoga....
Oprosti mi, neko ti vrijeme neću pisati......zbunjena sam,jako
7. Bože,opet ti se javljam. Sada imam 52 godine. Oba moja roditelja su otišla k Tebi. Poslao si me da njih naučim kako da dušom budu djeca,a umjesto toga, oni su mene naučili kako da zaboravim biti dijete.
Danas me netko zamolio da napišem poneku rečenicu o djeci. Tko su djeca? Koja je njihova uloga na svijetu? Dugo sam razmišljala .......
Djeca su učitelji jednostavnog življenja,djeca su duše kojima je malo tijelo ponekad pretijesno...
Mislim da je bolje pitanje: tko su to ustvari oni koji imaju velika tijela,a zaboravili su biti djeca?
Djeca su Ljubav. 

Nema komentara:

Objavi komentar

Piši mi poneked dva tri reda...piši...