Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo
veće zgrade, no kraće živce, šire putove, no uža gledišta. Trošimo više, no
imamo manje, kupujemo više, no uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti, no manje vremena.
Imamo više diploma, no manje razuma, više znanja, a manje rasuđivanja.
Više stručnjaka, a ipak više problema, više medicine, no manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše i molimo se prerijetko.
Umnogostručili smo naše imutke, a smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto.
Naučili smo kako preživljavati, no ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, no ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, no imamo poteškoće prijeći ulicu i upoznati novog susjeda.
Osvojili smo vanjski prostor, no ne i nutrinu.
Napravili smo velike stvari, no ne i bolje stvari.
Očistili smo zrak, no zagadili dušu. Savladali smo atom, no ne i svoje predrasude.
Pišemo više, no učimo manje. Planiramo više, no postižemo manje. Naučili smo žuriti, no ne i čekati.
Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plaća i više razvoda, luksuznijih kuća i uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela, i tableta koje čine sve: od hrane, preko stišavanja do ubijanja. Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovaj blog koji možete pročitati i odmah sve zaboraviti.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti, no manje vremena.
Imamo više diploma, no manje razuma, više znanja, a manje rasuđivanja.
Više stručnjaka, a ipak više problema, više medicine, no manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše i molimo se prerijetko.
Umnogostručili smo naše imutke, a smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto.
Naučili smo kako preživljavati, no ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, no ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, no imamo poteškoće prijeći ulicu i upoznati novog susjeda.
Osvojili smo vanjski prostor, no ne i nutrinu.
Napravili smo velike stvari, no ne i bolje stvari.
Očistili smo zrak, no zagadili dušu. Savladali smo atom, no ne i svoje predrasude.
Pišemo više, no učimo manje. Planiramo više, no postižemo manje. Naučili smo žuriti, no ne i čekati.
Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plaća i više razvoda, luksuznijih kuća i uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela, i tableta koje čine sve: od hrane, preko stišavanja do ubijanja. Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovaj blog koji možete pročitati i odmah sve zaboraviti.
Zapamtite, provedite nešto vremena s vašim
voljenim, jer oni neće biti zauvijek tu.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome tko vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta ništa. Sjetite se reći "Volim te" vašem partneru i vašim voljenim, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke jer jednog dana ta osoba neće biti tu ponovo. Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, dajte vremena dijeljenju vaših dragocjenih misli s drugima…
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome tko vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta ništa. Sjetite se reći "Volim te" vašem partneru i vašim voljenim, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke jer jednog dana ta osoba neće biti tu ponovo. Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, dajte vremena dijeljenju vaših dragocjenih misli s drugima…
Ljubi i grli vas Branka
Nema komentara:
Objavi komentar
Piši mi poneked dva tri reda...piši...