Kažu da je siječanj najdepresivniji mjesec u godini. Kažu, da postoje najdepresivniji dani u godini,kažu, a ja se od jutra ne prestajem osmjehivati. I svakom lošom viješću koja dolazi do mene danas, umjesto tuge i zabrinutosti, moje su misli ispunjene veseljem i nekom čudnom smirenošću. Možda sam luda? Možda bi trebalo poslati "dečke u bijelom" po mene i smjestiti me na neko vrijeme u neku mirnu ustanovu. Možda. No, dok "dečki u bijelom" navrate, imam taman dovoljno vremena za još jednu dozu zaraze smisleno upućenu vama.
Većinu nas poprilično muči pitanje budućnosti. Možda je to i jedino pitanje koje nas zaista muči, a nitko od nas nema odgovor na njega. I obično se u razmišljanju o budućnosti zapletemo u nevidljivu mrežu prošlosti, uhvaćeni kao muhe u paukovu mrežu pokušavamo se izvući iz tog ljepljivog stiska nevidljivih niti koje nas drže i koje nam crpe snagu. I umjesto da gledamo naprijed, naš je fokus prikovan na niti koje nas drže i koje nas zadržavaju na jednom mjestu dugi, predugi niz godina. Znam koliko je teško okrenuti se prema naprijed, ispuniti srce veseljem i optimizmom i oduprijeti se ljepljivim nitima prošlosti. Vjerujte mi, znam.
No, iako ne znam što mi budućnost donosi, znam Tko mi ju donosi i zato joj prilazim punim povjerenjem i zahvalnošću. Knjiga mudrosti me uvjerava da je moja prošlost oproštena i zaboravljena. I vjerujem joj. Čak i kad razum govori drugačije, kad se racio opire, kad krenu analize, moje srce joj u potpunosti vjeruje. I sjetim se žrtve jednog čovjeka "koji je došao da bi mi mogli živjeti raskošnijim životom". Sjetim se i njegovog prijatelja koji je obećao raskošan i harmoničan život. Sjetim se i svih onih ljudi koji su zračili optimizmom kad im je bilo najteže. Onih ljudi koji su izabrali zanesenost optimizmom kao životni stil. I znam da im izbor nije bio jednostavan niti lak. Znam da ih je život šibao sa svih strana, no oni su ustrajali ispunjavati svoje srce i misli pozitivnim mislima i poklanjali su drugima osmjehe. Širili su svoju optimističnu zarazu koju sam i ja negdje usput pokupila. I zahvalna sam im na tome. Srcem, dušom i mislima...
A moja jednima obaveza i želja je da zarazu širim dalje. I kad se sjetim svega toga, kada znam da mi je prošlost oproštena, sadašnjost sigurna i budućnost zajamčena, zbog čega ne bih bila zanesena optimizmom? I zašto vi ne bi bilo zaneseni optimizmom? Sjednite se na trenutak sami sa sobom, razmislite malo o svom životu, pozdravite se s prošlošću ma kakva ona bila i radosno krenite u nepoznato znajući da vas iščekuje prekrasna avantura. Oslobodite se ljepljivosti paukove mreže, uhvatite se za svoje srce i prepustite mu da vas vodi. Jer ono što vaše srce odabere, najbolji je put. Možete mi vjerovati ili ne, ali da bi znali da li u ovim mojim riječima ima istine, trebali bi provjeriti. I znam da je mislite kako je teško provjeriti ove moje navode, no za sve se u životu treba potruditi. A ovdje se trudite za sebe, ne za mene.
"Dečki u bijelom" samo što nisu stigli, a ja ih dočekujem obavijena narančastim optimizmom, radosna i s željom da i njih malo zarazim zanesenošću. I znam, uspjet ću u tome. A vi mi javite da li sam uspješno zarazila i vas...ljubi vas Branka 💕
Nema komentara:
Objavi komentar
Piši mi poneked dva tri reda...piši...